Preskoči na sadržaj
eKardiolog

Komorska tahikardija i fibrilacija: simptomi, dijagnoza, ablacija i ICD

Stručna redakcija: dr Marko Vuleta, kardiolog · Poslednja revizija: 4. avgust 2026.

Kada srce iznenada počne da kuca iz komora, krv prestaje da stiže do mozga za nekoliko sekundi. To je razlika između nesvestice i srčanog zastoja. Danas se rizik može proceniti unapred, a aritmija sprečiti lekovima, ablacijom ili ugradnim defibrilatorom koji radi umesto vas.

Komorska tahikardija i fibrilacija — EKG i defibrilacija

Brze činjenice

PodatakVrednost
Latinski nazivitachycardia ventricularis, fibrillatio ventriculorum
Narodni nazivikomorska tahikardija, ventrikularna tahikardija, treperenje komora
Definicija komorske tahikardijetri ili više uzastopnih otkucaja iz komore, brže od 100 u minuti
Učestalost iznenadne srčane smrti50 do 100 na 100.000 stanovnika godišnje u Evropi
Udeo u srčanoj smrtnostioko polovine svih srčanih smrti
Brzina rada srca tokom fibrilacije komora300 do 400 u minuti, bez stvarnog pumpanja krvi
Zašto je vreme presudnosvaki minut odlaganja defibrilacije smanjuje šansu za preživljavanje za 7 do 10%
Hitni broj194

Komorska tahikardija i fibrilacija: ključni podaci

Šta su komorska tahikardija i fibrilacija?

Komorska tahikardija je poremećaj ritma u kome tri ili više uzastopnih otkucaja nastaju u komorama i srce kuca brže od 100 puta u minuti. Komorska fibrilacija je stanje u kome električna aktivnost komora postane potpuno haotična, pa se srce prestaje stezati i ne pumpa krv. Oba stanja nastaju u donjim šupljinama srca i spadaju u najteže poremećaje ritma.

Kako radi zdravo srce

Zdravo srce kuca 60 do 100 puta u minuti zahvaljujući impulsima koji nastaju u sinusnom čvoru, prirodnom predvodniku smeštenom u desnoj pretkomori. Impuls prolazi kroz pretkomore do prevodnog čvora, a zatim se posebnim vlaknima ravnomerno širi kroz obe komore. Ta uredna aktivacija omogućava da se srce delotvorno steže i izbaci krv u aortu.

Šta se dešava tokom aritmije

Kod komorske tahikardije ulogu predvodnika preuzima pogrešno žarište ili kružni put kojim impuls stalno obilazi isti deo srca. Komore rade nezavisno od pretkomora i mnogo brže nego što treba, pa se srce ne stigne napuniti krvlju između otkucaja. Izbačena količina krvi pada, krvni pritisak opada, a u težim slučajevima dolazi do gubitka svesti.

Kod komorske fibrilacije stotine sitnih električnih talasa istovremeno prolaze kroz srčani mišić, pa se komore samo tresu umesto da se stežu. Krv prestaje da kruži, što je srčani zastoj. Bez defibrilacije mozak trpi trajno oštećenje već posle tri do pet minuta.

Oblici komorskih aritmija

OblikTrajanjeStanje krvotokaŠta ga odlikuje
Neodrživa komorska tahikardijakraće od 30 sekundiobično stabilnoprestaje sama
Održiva komorska tahikardija30 sekundi ili dužečesto nestabilnotraži intervenciju
Jednooblična tahikardijapromenljivopromenljivojedno žarište, isti izgled otkucaja
Višeoblična tahikardijapromenljivočesto nestabilnopromenljiv izgled, često uz ishemiju
Torsades de pointespromenljivonestabilnouvrtanje oko osnovne linije, uz produžen QT interval
Komorski flatertrajnokolaps250 do 350 u minuti
Komorska fibrilacijatrajnosrčani zastojhaotični talasi bez prepoznatljivih otkucaja

Oblici komorskih aritmija

Posebnu grupu čine komorske tahikardije nepoznatog uzroka kod osoba sa strukturno zdravim srcem. Najčešće potiču iz izlaznih delova komora ili iz sprovodnog sistema, imaju znatno bolju prognozu i vrlo dobro reaguju na katetersku ablaciju.

Uzroci komorske tahikardije — ožiljak posle infarkta, kardiomiopatije

Šta uzrokuje komorsku tahikardiju i fibrilaciju?

Komorsku tahikardiju i fibrilaciju najčešće uzrokuje strukturna bolest srca, pre svega ožiljak koji ostaje posle infarkta. Taj ožiljak sprovodi impuls sporo i nejednako, pa stvara uslove za kruženje impulsa u krug. Kod manjeg dela pacijenata, naročito mlađih, aritmija nastaje na srcu koje je građom potpuno zdravo.

Bolesti srca koje su u pozadini

  • Preležan infarkt i koronarna bolest, najčešći uzrok u opštoj populaciji
  • Proširena kardiomiopatija, u kojoj su komore proširene i oslabljene
  • Zadebljanje srčanog mišića, koje je najčešći uzrok iznenadne srčane smrti kod mladih sportista
  • Aritmogena kardiomiopatija, u kojoj se mišić komore postepeno zamenjuje masnim i vezivnim tkivom
  • Zapaljenje srčanog mišića (miokarditis), virusno ili autoimuno
  • Bolesti zalistaka, naročito teško suženje aortnog zaliska
  • Urođene srčane mane, posebno one koje su operisane u detinjstvu

Nasledni poremećaji električnih kanala

Ovo je grupa stanja koja se u praksi najčešće previdi, jer srce na ultrazvuku izgleda potpuno uredno, a poremećaj je na nivou kanala kroz koje kroz ćelijsku membranu prolaze naelektrisane čestice. Tu spadaju sindrom dugog QT intervala, sindrom kratkog QT intervala, Brugada sindrom i kateholaminergična višeoblična komorska tahikardija. Kod svih se aritmija često javi kod mlade i naizgled zdrave osobe, a nasleđuju se, pa pregled porodice postaje deo lečenja.

Faktori rizika na koje se može uticati

  • nelečena koronarna bolest i nelečena srčana slabost
  • niske vrednosti kalijuma i magnezijuma u krvi
  • lekovi koji produžavaju QT interval, uključujući neke antibiotike, antidepresive i lekove protiv mučnine
  • preterano pijenje alkohola u kratkom roku
  • kokain i druge stimulativne droge
  • neprepoznat i nelečen prekid disanja u snu

Faktori rizika na koje se ne može uticati

  • preležan infarkt sa trajno oslabljenom pumpnom funkcijom
  • nasledni poremećaji električnih kanala u porodici
  • iznenadna smrt srodnika u mlađem životnom dobu
  • muški pol i starije životno doba za većinu oblika

Razlike po polu i uzrastu

Kod starijih osoba aritmija najčešće nastaje na podlozi ožiljka posle infarkta, dok se kod mladih javlja zbog naslednih poremećaja i kardiomiopatija. Mladi sportisti obično kolabiraju u toku napora, što je jedan od najozbiljnijih znakova upozorenja. Žene pre kolapsa češće imaju neodređene tegobe, kao što su izražen umor, mučnina i osećaj da nešto nije u redu.

Simptomi komorske tahikardije — lupanje srca, gubitak svesti

Koji su simptomi komorske tahikardije?

Simptomi zavise od toga koliko je aritmija brza i koliko traje. Kratke epizode mogu proći samo kao osećaj preskakanja ili udarca u grudima, dok duže epizode daju vrtoglavicu, mrak pred očima i gubitak svesti. Komorska fibrilacija ne daje simptome, jer čovek gubi svest u prvim sekundama.

Glavni simptomi

  • naglo i vrlo brzo lupanje srca koje počinje i prestaje iznenada
  • vrtoglavica, mrak pred očima i osećaj da ćete pasti
  • gubitak svesti bez ikakve najave, često sa povredom pri padu
  • bol ili pritisak u grudima tokom epizode
  • naglo otežano disanje
  • izražena slabost, bledilo i hladan znoj
  • osećaj snažnih udara u vratu

Kako izgleda srčani zastoj

Osoba se sruši bez upozorenja i odmah gubi svest. U prvim sekundama može se javiti ropasto, isprekidano disanje, koje okolina često pogrešno protumači kao da osoba diše i zato ne započne oživljavanje. To disanje nije disanje i traži hitnu reakciju. Ako se oživljavanje ne započne u prva četiri do šest minuta, šanse za preživljavanje bez oštećenja mozga naglo opadaju.

Znaci koji prethode

Kod dela pacijenata epizodama prethode nedelje sa čestim preskakanjem srca, pojačanim umorom ili kratkim vrtoglavicama pri naporu. Gubitak svesti tokom fizičkog napora nikada se ne tumači kao obična nesvestica, jer je to jedan od najozbiljnijih znakova opasnog poremećaja ritma. Isto važi i za nesvesticu koja nastupi bez uvoda, bez mučnine i bledila koji obično prethode običnoj nesvestici.

Sa čim se tegobe najčešće mešaju

Obična nesvestica ima uvod, u vidu mučnine, znojenja, zujanja u ušima i zamućenja vida, i najčešće nastupa u stojećem položaju, u zagušljivom prostoru ili posle dužeg stajanja. Gubitak svesti kod komorske aritmije nastupa naglo, bez uvoda, i može se desiti i u sedećem ili ležećem položaju. Napad panike daje lupanje srca, ali ono raste postepeno i praćeno je osećajem straha i trnjenjem oko usta.

⚠ Upozorenje: pozovite 194

Iznenadan gubitak svesti bez prethodne najave, kolaps uz prestanak disanja ili samo ropasto, isprekidano disanje, znaci su srčanog zastoja.

Ako vidite da se neko sruši, pozovite hitnu pomoć (194) i proverite svest i disanje. Ako nema znakova života, započnite pritiske na sredinu grudnog koša, tempom 100 do 120 u minuti i dubine pet do šest centimetara. Ne prekidajte dok ne stigne pomoć ili automatski defibrilator.

Kako se dijagnostikuje komorska tahikardija?

Komorska tahikardija se dijagnostikuje EKG zapisom napravljenim tokom same epizode, jer taj zapis pokazuje odakle impuls potiče i koliko je aritmija opasna. Pošto epizode retko traju dovoljno dugo da bi se snimile u ordinaciji, koriste se uređaji koji beleže ritam danima, nedeljama ili godinama, a uz njih idu i pretrage kojima se traži uzrok.

Šta radi kardiolog na pregledu

Kardiolog najpre razjašnjava okolnosti epizode: da li se javila u naporu ili mirovanju, kako je počela i prestala, da li je bilo gubitka svesti i da li je pri padu bilo povrede. Pita se i o srčanim bolestima i iznenadnim smrtima u porodici, jer to menja ceo dalji postupak. Snima se EKG, meri pritisak i sluša srce, pa se planiraju dalje pretrage.

Pretrage koje se rade

PretragaŠta pokazujeKada se radi
EKG sa 12 odvodaritam, širinu otkucaja, dužinu QT intervalauvek, kao prva pretraga
Holter EKGkratke epizode i ekstrasistole tokom 24 do 72 satakod lupanja srca i vrtoglavica
Snimač događajaretke epizode koje Holter ne uhvatikod nesvestica nejasnog uzroka
Ugradni snimač ritmaritam tokom dve do tri godinekod ponavljanih neobjašnjenih nesvestica
Ultrazvuk srcastrukturnu bolest, pumpnu funkciju, zadebljanje zidauvek
Magnetna rezonanca srcaožiljak i vezivno tkivo u srčanom mišićukod sumnje na kardiomiopatiju i posle preživelog zastoja
Koronarografija ili CT arterija srcasuženje koronarnih arterijakod sumnje na koronarnu bolest
Elektrofiziološko ispitivanjemesto nastanka aritmijepre ablacije i kod procene rizika
Provokacioni testoviskrivene nasledne poremećajekod sumnje na Brugada sindrom i srodna stanja
Genetsko ispitivanjenaslednu promenu u genimakod naslednih sindroma i pregleda porodice
Test opterećenjaaritmiju koja se javlja u naporukod tegoba vezanih za napor

Dijagnostičke pretrage kod komorskih aritmija

Šta pokazuje magnetna rezonanca

Magnetna rezonanca srca sa kontrastom prikazuje ožiljak i vezivno tkivo u srčanom mišiću, a upravo to tkivo je najčešća podloga za opasne poremećaje ritma. Kod neobjašnjene komorske tahikardije, kod sumnje na kardiomiopatiju i kod osoba koje su preživele srčani zastoj sa urednim koronarnim arterijama, smernice traže da se ovaj pregled uradi. Nalaz često promeni odluku o tome da li je potreban ugradni defibrilator.

Genetsko ispitivanje i pregled porodice

Kod sumnje na nasledni poremećaj prvo se ispituje osoba kod koje je bolest otkrivena. Ako se nađe štetna promena gena, ispituju se i najbliži srodnici, korak po korak kroz porodicu. Tako se otkriju članovi porodice koji nose istu promenu, a još nemaju nikakve tegobe, i kod njih se mere za sprečavanje iznenadne smrti preduzimaju pre nego što se bilo šta dogodi.

Procena rizika od iznenadne srčane smrti

Pored pumpne funkcije, koriste se posebni kalkulatori rizika prilagođeni pojedinim bolestima, za zadebljanje srčanog mišića, za sindrom dugog QT intervala, za aritmogenu kardiomiopatiju i za pojedine nasledne oblike. Ti alati pomažu da se odluči da li je ugradni defibrilator potreban i onda kada pumpna funkcija nije klasično snižena. Procena se ponavlja tokom godina, jer se rizik menja.

Kako se leče komorska tahikardija i fibrilacija?

Lečenje ima tri cilja: prekinuti aritmiju koja je u toku, sprečiti da se ponovi i sprečiti iznenadnu srčanu smrt. Pristup se bira prema uzroku, stanju krvotoka i pumpnoj funkciji srca, a savremeno lečenje spaja lekove, katetersku ablaciju i ugradni defibrilator, uz obavezno lečenje osnovne bolesti.

Hitno lečenje

Komorska fibrilacija i tahikardija bez pulsa traže hitnu defibrilaciju uz neprekidno oživljavanje. Posle prvog šoka odmah se nastavlja sa pritiscima na grudni koš, pa se proverava ritam, a ako aritmija traje, u venu se daju lekovi koje bira lekar hitne pomoći. Kod tahikardije koja daje pad pritiska, bol u grudima ili tečnost u plućima radi se električna kardioverzija uz kratku sedaciju.

Kod stabilne tahikardije prvo se pokušava lekovima u venu, a ako oni ne uspeju, prelazi se na kardioverziju. Kod uvrtanja oko osnovne linije uz produžen QT interval daje se magnezijum u venu, ispravljaju se niske vrednosti kalijuma i odmah se ukidaju svi lekovi koji produžavaju QT interval.

Lekovi za sprečavanje novih epizoda

GrupaPredstavniciKako delujuKod kojih stanja
Beta-blokatorimetoprolol, bisoprolol, nadolol, propranololsmanjuju uticaj stresnog dela nervnog sistema na srcekod gotovo svih oblika, prvi izbor
Amiodaronamiodaronusporava i stabilizuje električnu aktivnostkod strukturne bolesti srca i kao priprema za ablaciju
Sotalolsotalolspaja usporavanje ritma sa beta-blokadomkod ponavljanih epizoda bez teške srčane slabosti
Meksiletinmeksiletinskraćuje produžen QT intervalkod pojedinih naslednih oblika i uz amiodaron
Flekainidflekainidsmiruje električnu nestabilnostkod pojedinih naslednih oblika i kod aritmije na zdravom srcu
Terapija srčane slabostigrupe lekova opisane u tekstu o srčanoj slabostipoboljšavaju rad srcasmanjuju rizik od iznenadne smrti

Lekovi za sprečavanje komorskih aritmija

Beta-blokatori su prvi izbor kod gotovo svih komorskih aritmija, a kod naslednih poremećaja pojedini predstavnici iz te grupe imaju najjače dokaze. Izbor leka i dozu određuje kardiolog, jer isti lek koji kod jednog oblika pomaže kod drugog može pogoršati stanje.

Kateterska ablacija

Kateterska ablacija je zahvat u kome se kroz krvni sud do srca uvede kateter, pronađe mesto iz kog aritmija potiče i to malo područje se uništi toplotom ili hlađenjem. Kod aritmija na strukturno zdravom srcu uspešnost prelazi 90%, a kod aritmija koje potiču sa ožiljka posle infarkta oko 70%.

Ablacija se preporučuje kao prvi izbor kod tegoba zbog aritmije koja potiče iz izlaznog dela komore i iz sprovodnog sistema. Kod pacijenata sa koronarnom bolešću koji imaju ponavljane epizode istog oblika uprkos terapiji, ablacija ima prednost nad pojačavanjem terapije lekovima. Zahvat osetno smanjuje broj šokova iz ugradnog defibrilatora i broj prijema u bolnicu.

Ugradni defibrilator

Ugradni defibrilator je uređaj koji se ugrađuje pod kožu i stalno prati rad srca. Kada prepozna opasnu aritmiju, prekida je bezbolnom brzom stimulacijom ili, ako to ne uspe, električnim šokom. Uređaj ne sprečava nastanak aritmije, nego sprečava da se ona završi smrću.

  • Posle preživelog događaja uređaj se ugrađuje osobama koje su preživele srčani zastoj i onima koje su imale održivu tahikardiju sa gubitkom svesti uz strukturnu bolest srca.
  • Kao zaštita unapred razmatra se kod osoba sa trajno oslabljenom pumpnom funkcijom i tegobama srčane slabosti, posle najmanje tri meseca pune terapije lekovima.
  • Kod naslednih bolesti odluka se donosi po merilima koja važe za svaku bolest posebno, uz pomoć kalkulatora rizika.
  • Potkožni oblik uređaja koristi se kada nije potrebna stimulacija srca, najčešće kod mlađih pacijenata.
  • Nosivi defibrilator u prsluku služi kao privremeno rešenje, na primer u prvim mesecima posle infarkta, dok se čeka da se vidi hoće li se pumpna funkcija oporaviti.

Lečenje osnovne bolesti

Lekovi protiv aritmije sami po sebi nisu dovoljni ako osnovna bolest nije lečena. Zato se uspostavlja protok u suženim koronarnim arterijama, srčana slabost leči punom terapijom, a kod zadebljanja srčanog mišića sa preprekom protoku razmatraju se zahvati kojima se ta prepreka uklanja. Ukidaju se lekovi koji produžavaju QT interval i ispravljaju se poremećaji elektrolita.

Električna oluja

Električna oluja je stanje u kome se tokom 24 sata jave tri ili više epizoda opasne aritmije ili tri i više šokova iz ugradnog defibrilatora. Leči se umirivanjem, beta-blokatorima u venu, amiodaronom, uklanjanjem okidača i, sve češće, hitnom kateterskom ablacijom. U najtežim slučajevima koristi se mehanička podrška cirkulaciji. Pacijent sa ugradnim defibrilatorom koji dobije više šokova u kratkom roku odmah zove hitnu pomoć.

Kakav je tok bolesti i šta se očekuje?

Tok bolesti zavisi pre svega od toga da li je srce strukturno zdravo ili nije. Kod aritmija koje nastaju na zdravom srcu prognoza je dobra, a posle uspešne ablacije veliki deo pacijenata više nema epizode i vraća se uobičajenim aktivnostima bez ograničenja.

Kod aritmija koje nastaju na podlozi ožiljka posle infarkta ili kardiomiopatije, tok zavisi od osnovne bolesti i od pumpne funkcije srca više nego od same aritmije. Kod tih pacijenata ugradni defibrilator znatno smanjuje rizik od iznenadne smrti, ali ne leči bolest koja je aritmiju izazvala, pa terapija za srčanu slabost ostaje osnova lečenja.

Podaci o ishodu odnose se na grupe pacijenata i menjaju se kako lečenje napreduje. Kateterska ablacija, savremena terapija srčane slabosti i pravovremena ugradnja uređaja pomerili su te brojke nabolje u odnosu na podatke od pre petnaest godina. Na tok se može uticati doslednim uzimanjem terapije, održavanjem urednih vrednosti kalijuma i magnezijuma, lečenjem prekida disanja u snu, izbegavanjem lekova koji produžavaju QT interval i redovnim kontrolama uređaja. Procenu za pojedinca daje kardiolog koji poznaje nalaz magnetne rezonance, pumpnu funkciju i tip aritmije.

Život sa komorskom aritmijom i ugrađenim ICD-om

Život sa komorskom aritmijom

Život sa komorskom aritmijom, naročito uz ugrađen defibrilator, traži prilagođavanja, ali većina pacijenata vodi pun i aktivan život, radi i putuje. Osnovu čine dosledno uzimanje terapije, redovne kontrole uređaja, održavanje urednih vrednosti minerala u krvi i prepoznavanje situacija koje aritmiju izazivaju.

Ishrana i navike

Ishrana je mediteranskog tipa, sa unosom soli oko pet grama dnevno i sa dovoljno kalijuma i magnezijuma iz povrća, voća i orašastih plodova, jer niske vrednosti tih minerala same po sebi izazivaju aritmije. Alkohol se ograničava ili potpuno izbegava, jer obilno pijenje u kratkom roku spada u dokazane okidače. Pušenje se prekida, a energetska pića se izbegavaju kod pacijenata kod kojih izazivaju lupanje srca.

Fizička aktivnost

Umerena aerobna aktivnost, oko 150 minuta nedeljno, preporučuje se većini pacijenata i deo je lečenja, a ne rizik. Intenzivan i takmičarski sport traži pojedinačnu procenu, a kod pojedinih naslednih bolesti i kod aritmogene kardiomiopatije takmičarski sport se ne preporučuje, jer napor sam po sebi izaziva aritmiju. Kod aritmije na zdravom srcu, posle uspešne ablacije, povratak sportu je najčešće moguć.

Život sa ugradnim defibrilatorom

Uređaj se kontroliše u ustanovi ili daljinski, najčešće na tri do šest meseci, a kontrole pokazuju stanje baterije i sve zabeležene epizode. Šok se doživljava kao snažan udarac u grudima i najčešće znači da je uređaj uradio ono zbog čega je ugrađen. Jedan šok kod osobe koja se posle njega oseća dobro razlog je da se javi kardiologu istog dana, dok više šokova u kratkom roku znači poziv hitnoj pomoći.

Vožnja i posao

Posle epizode održive tahikardije ili posle šoka iz uređaja obično sledi pauza u vožnji od nekoliko meseci, a njeno trajanje određuju kardiolog i važeći propisi. Profesionalna vožnja teretnih vozila i autobusa najčešće više nije dozvoljena. Povratak poslu zavisi od vrste posla i od toga da li rad podrazumeva rad na visini, sa mašinama ili u uslovima u kojima bi gubitak svesti bio opasan.

Elektronika i svakodnevni uređaji

Mobilni telefon se drži na razdaljini od najmanje 15 centimetara od uređaja i ne nosi se u džepu iznad njega. Indukcione ploče, mikrotalasne pećnice i antikradne kapije u prodavnicama su bezbedni uz uobičajenu upotrebu, dok se zavarivanje, jaki magneti i magnetna rezonanca najavljuju unapred. Prilikom svakog pregleda i zahvata treba reći da nosite uređaj.

Mentalno zdravlje

Strah od novog šoka je posle ugradnje defibrilatora čest i ne prolazi sam. Kod dela pacijenata se razvije izbegavanje aktivnosti, poremećaj sna i potištenost, naročito posle prvog doživljenog šoka. Razgovor sa kardiologom o tome šta se tačno desilo, psihološka podrška i nadgledan trening u okviru rehabilitacije pomažu da se taj strah smanji.

Porodica i oživljavanje

Članovi porodice pacijenta sa visokim rizikom treba da nauče osnovno oživljavanje i upotrebu automatskog spoljašnjeg defibrilatora. Smernice iz 2022. godine prvi put su obuku stanovništva i postavljanje defibrilatora na javnim mestima uvrstile u preporuke, jer preživljavanje najviše zavisi od toga šta se uradi u prvim minutima. Kod naslednih bolesti pregled najbližih srodnika je deo lečenja, a ne dodatna mera.

Kada hitno pozvati 194?

Pozovite 194 odmah ako se javi bilo šta sa ove liste, jer svaki od ovih znakova može značiti opasan poremećaj ritma ili srčani zastoj koji traje. Ne vozite se sami do bolnice i ne čekajte da tegoba prođe sama, jer se kod ovih stanja ishod meri minutima, a ne satima.

  • gubitak svesti bez ikakve najave, naročito tokom fizičkog napora
  • osoba koja se sruši i ne diše ili samo ropasto hvata vazduh
  • vrlo brzo lupanje srca praćeno bolom u grudima, gušenjem ili mrakom pred očima
  • više od jednog šoka iz ugradnog defibrilatora u kratkom roku
  • šok iz uređaja posle kog se osoba ne oseća dobro
  • naglo gušenje u mirovanju uz bledilo i hladan znoj

Kada se javiti kardiologu?

Kardiologu se javite u narednim danima, bez čekanja na zakazanu kontrolu, kada se pojavi nešto sa ove liste. To su tegobe koje traže pregled u roku od nekoliko dana, ali ne i poziv hitnoj pomoći, jer ne znače da je aritmija u toku. Rano javljanje najčešće spreči da se stanje razvije u ozbiljniju epizodu.

  • jedan šok iz ugradnog defibrilatora posle kog se osećate dobro
  • novo ili češće preskakanje srca
  • kratke vrtoglavice pri naporu
  • smanjena podnošljivost napora u odnosu na ranije
  • novi lek koji vam je propisao drugi lekar, radi provere da li produžava QT interval
  • iznenadna smrt u porodici u mlađem životnom dobu, radi procene i pregleda porodice
  • planiranje trudnoće, operacije ili povratka sportu

m. Često postavljana pitanja

Pitanja pacijenata.

Komorska tahikardija je brz ali još uvek uređen ritam iz komora, pri kome srce pumpa krv, makar i slabo, pa osoba može biti pri svesti. Komorska fibrilacija je haotična električna aktivnost pri kojoj srce prestaje da pumpa i nastupa srčani zastoj sa gubitkom svesti u prvim sekundama. Tahikardija može preći u fibrilaciju, i upravo zbog toga se svaka duža epizoda tretira kao hitno stanje.
Kod aritmije koja nastaje na strukturno zdravom srcu kateterska ablacija često donosi trajno rešenje, sa uspešnošću koja prelazi 90%. Kod aritmije koja potiče sa ožiljka posle infarkta ablacija smanjuje broj epizoda i šokova, ali osnovna bolest ostaje, pa se lečenje nastavlja. Zato odgovor zavisi od toga da li je srce građom zdravo, što pokazuju ultrazvuk i magnetna rezonanca.
Ejekciona frakcija je procenat krvi koji leva komora izbaci pri svakom otkucaju, a uredne vrednosti su iznad 50%. Vrednost od 35% ili niža znači da je pumpna funkcija znatno oslabljena i da je rizik od opasnih poremećaja ritma povišen. Zbog toga je ta vrednost jedno od merila po kojima se odlučuje da li je potreban ugradni defibrilator, ali nikada nije jedino merilo.
Ugradni defibrilator stalno prati rad srca preko elektrode koja je smeštena u srcu ili pod kožom. Kada prepozna opasno brz ritam, prvo pokušava da ga prekine nizom bezbolnih brzih impulsa, a ako to ne uspe, isporuči električni šok. Uređaj ne sprečava nastanak aritmije, nego sprečava da se ona završi smrću, i zato se uz njega i dalje uzima propisana terapija.
Baterija traje najčešće od sedam do deset godina, a njeno trajanje zavisi od toga koliko uređaj radi i koliko je šokova isporučio. Stanje baterije se proverava na svakoj kontroli, pa se zamena planira unapred, bez žurbe. Menja se samo kućište sa baterijom, dok elektroda najčešće ostaje ista, pa je zahvat kraći i lakši od prve ugradnje.
Šok se opisuje kao snažan i iznenadan udarac u grudima i jeste neprijatan, ali traje deo sekunde. Osobe koje su bile bez svesti pre šoka najčešće ga uopšte ne osete. Bezbolna brza stimulacija, kojom uređaj prekida veliki deo epizoda pre nego što se dođe do šoka, ne oseća se ili se oseća samo kao kratko treperenje.
Posle epizode održive komorske tahikardije ili posle šoka iz uređaja sledi pauza u vožnji, koja se najčešće meri mesecima i određuje pojedinačno. Profesionalna vožnja teretnih vozila i autobusa posle takvih događaja najčešće više nije dozvoljena. Odluku donosi kardiolog prema tipu aritmije, uzroku i toku, uz važeće propise, a nikako sam pacijent prema tome kako se oseća.
Umerena aerobna aktivnost preporučuje se većini pacijenata i deo je oporavka, jer poboljšava rad srca i smanjuje rizik. Prva četiri do šest nedelja posle ugradnje izbegavaju se naglo podizanje ruke iznad ramena i naporni pokreti sa te strane, dok se elektroda ne učvrsti. Intenzivan i takmičarski sport traži pojedinačnu procenu, a kod pojedinih naslednih bolesti se ne preporučuje.
Deo komorskih aritmija jeste nasledan, i to pre svega poremećaji električnih kanala i kardiomiopatije, koji se prenose na potomstvo. Zbog toga se kod mlade osobe sa neobjašnjenom aritmijom ili posle preživelog srčanog zastoja preporučuje genetsko ispitivanje. Ako se nađe štetna promena gena, pregled najbližih srodnika postaje deo lečenja, jer se tako otkriju osobe u riziku pre prve epizode.
Električna oluja je stanje u kome se tokom 24 sata jave tri ili više epizoda opasne aritmije, odnosno tri i više šokova iz ugradnog defibrilatora. Najčešće nastaje kod teške srčane slabosti, kod naglog pogoršanja dotoka krvi u srce ili posle prekida terapije. Leči se u bolnici, umirivanjem, lekovima u venu i sve češće hitnom ablacijom. Svaki pacijent sa više šokova u kratkom roku odmah zove hitnu pomoć.
Ovaj tekst je edukativnog karaktera i ne predstavlja medicinski savet niti zamenjuje pregled kod lekara. Za tumačenje nalaza, postavljanje dijagnoze ili donošenje terapijskih odluka obratite se svom kardiologu. Ako imate akutne simptome (bol u grudima, gušenje, gubitak svesti), pozovite hitnu pomoć na broj 194.
  1. Zeppenfeld K, Tfelt-Hansen J, de Riva M, i saradnici. Smernice Evropskog kardiološkog društva (ESC) iz 2022. godine za lečenje ventrikularnih aritmija i prevenciju iznenadne srčane smrti. Eur Heart J. 2022;43(40):3997–4126. doi.org/10.1093/eurheartj/ehac262 [pristupljeno maj 2026].
  2. Könemann H, Dagres N, Merino JL, i saradnici. Spotlight on the 2022 ESC guideline management of ventricular arrhythmias and prevention of sudden cardiac death: 10 novel key aspects. Europace. 2023;25(5):euad091. doi.org/10.1093/europace/euad091 [pristupljeno maj 2026].
  3. Al-Khatib SM, Stevenson WG, Ackerman MJ, i saradnici. Smernice AHA/ACC/HRS iz 2017. godine za lečenje pacijenata sa ventrikularnim aritmijama i prevenciju iznenadne srčane smrti. J Am Coll Cardiol. 2018;72(14):e91–e220. doi.org/10.1016/j.jacc.2017.10.054 [pristupljeno maj 2026].
  4. Priori SG, Blomström-Lundqvist C, Mazzanti A, i saradnici. Smernice Evropskog kardiološkog društva (ESC) iz 2015. godine za lečenje pacijenata sa ventrikularnim aritmijama i prevenciju iznenadne srčane smrti. Eur Heart J. 2015;36(41):2793–2867. doi.org/10.1093/eurheartj/ehv316 [pristupljeno maj 2026].
  5. Deyell MW, Krahn AD, Goldberger JJ. Sudden cardiac death risk stratification. Circ Res. 2015;116(12):1907–1918. doi.org/10.1161/CIRCRESAHA.116.304493 [pristupljeno maj 2026].
  6. Hayashi M, Shimizu W, Albert CM. The spectrum of epidemiology underlying sudden cardiac death. Circ Res. 2015;116(12):1887–1906. doi.org/10.1161/CIRCRESAHA.116.304521 [pristupljeno maj 2026].
  7. Koplan BA, Stevenson WG. Ventricular tachycardia and sudden cardiac death. Mayo Clin Proc. 2009;84(3):289–297. doi.org/10.4065/84.3.289 [pristupljeno maj 2026].
  8. Foth C, Gangwani MK, Ahmed I, Alvey H. Ventricular Tachycardia. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2024. PubMed. PMID: 30422549. pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/30422549 [pristupljeno maj 2026].
  9. McDonagh TA, Metra M, Adamo M, i saradnici. Smernice Evropskog kardiološkog društva (ESC) iz 2021. godine za dijagnostiku i lečenje akutne i hronične srčane insuficijencije. Eur Heart J. 2021;42(36):3599–3726. doi.org/10.1093/eurheartj/ehab368 [pristupljeno maj 2026].
  10. Glikson M, Nielsen JC, Kronborg MB, i saradnici. Smernice Evropskog kardiološkog društva (ESC) iz 2021. godine o srčanoj elektrostimulaciji i resinhronizacionoj terapiji. Eur Heart J. 2021;42(35):3427–3520. doi.org/10.1093/eurheartj/ehab364 [pristupljeno maj 2026].
Povezani tekstovi

Podelite

dr Marko Vuleta

Stručna redakcija

dr Marko Vuleta, kardiolog

Poslednja revizija: 4. avgust 2026.