Preskoči na sadržaj
eKardiolog

Ultrazvuk srca (ehokardiografija): kako izgleda pregled i šta otkriva

Stručna redakcija: dr Marko Vuleta, kardiolog · Poslednja revizija: 19. maj 2026.

Ehokardiografija — ultrazvučni pregled srca u realnom vremenu

Ehokardiografija (ultrazvuk srca) je neinvazivni pregled koji koristi zvučne talase visoke frekvencije za stvaranje slike srčanih šupljina, zalistaka i velikih krvnih sudova u realnom vremenu. Pregled traje 20 do 30 minuta, potpuno je bezbolan, ne koristi jonizujuće zračenje i može se ponavljati neograničeno često.

51% starijih od 65 godina ima valvularnu bolest srca za koju ne zna, a odgovor krije jedan ultrazvučni pregled koji traje 20 minuta.
Izvor: OxVALVE, Eur Heart J 2016.

Bol u grudima, otežano disanje pri naporu, lupanje srca ili šum koji je lekar čuo stetoskopom: sve su to situacije kada vas lekar upućuje na ultrazvuk srca. Ehokardiografija je najčešći neinvazivni kardiološki pregled, sposoban da za 20 minuta odgovori na pitanja koja ranije nisu imala odgovor bez kateterizacije srca.

Šta je ehokardiografija i kako funkcioniše ultrazvuk srca

Dok srce radi, zvučni talasi mogu da uhvate svaki detalj tog rada. Ehokardiografija je ultrazvučni pregled srca koji zvučnim talasima visoke frekvencije (2 do 7 MHz) stvara sliku srčanih šupljina, zalistaka i velikih krvnih sudova u realnom vremenu.

Sonda koju lekar drži na grudnom košu emituje ultrazvučne talase. Oni se odbijaju od tkiva različite gustine, a aparat te odraze pretvara u dvodimenzionalnu (2D) i trodimenzionalnu (3D) sliku. Istovremeno kolor dopler prikazuje smer i brzinu protoka krvi kroz srce, pa se može proceniti rad svakog zaliska.

U praksi to znači da se za 20 do 30 minuta dobije kompletna mapa srca: koliko je veliko, koliko dobro pumpa, da li zalisci propuštaju krv ili su suženi i ima li tečnosti oko srca.

Princip rada ultrazvučnih talasa u kardiologiji

Ultrazvučni talasi su zvučne vibracije čija je frekvencija iznad praga ljudskog sluha. U ehokardiografiji se koriste frekvencije od 2 do 7 MHz, što omogućava prodor kroz grudni koš do srca. Različita tkiva (mišić, krv, zalisak, perikard) odbijaju talase različitom jačinom, pa aparat na osnovu tih razlika gradi sliku.

Dopler tehnika meri brzinu kretanja krvi prema promeni frekvencije odbijenog talasa. Kada se krv kreće ka sondi, frekvencija raste, a kada se udaljava, opada. Tako se vidi da li krv teče u pravom smeru ili se vraća unazad kroz propustljiv zalistak.

Za razliku od rendgenskog snimka (RTG) ili kompjuterizovane tomografije (CT), ultrazvuk ne koristi jonizujuće zračenje. To ga čini potpuno bezbednim za ponavljanje, uključujući preglede fetusa od 18. nedelje trudnoće do pacijenata u dubokoj starosti. Prema informacijama NHS-a, ehokardiografija je jedan od najbezbednijih dijagnostičkih pregleda u medicini.

Zašto je ultrazvuk srca bezbedan i ponovljiv

Pacijenti često pitaju da li je ultrazvuk srca štetan. Odgovor je jasan: transtorakalna ehokardiografija (TTE) ne koristi zračenje, ne zahteva ubrizgavanje kontrasta i nema kontraindikacija. Osetićete samo blag pritisak sonde i hladnoću gela na koži.

Pregled se može ponavljati neograničeno često. To je posebno korisno kod praćenja hroničnih bolesti srca, trudnoće ili hemioterapije, gde su potrebni kontrolni snimci na svaka 3 do 6 meseci.

Razlika između EKG-a i ultrazvuka srca

Pacijenti često mešaju ova dva pregleda jer oba ispituju srce. Međutim, elektrokardiogram (EKG) i ehokardiografija odgovaraju na potpuno različita pitanja. EKG beleži električnu aktivnost srca i otkriva poremećaje ritma, znake ishemije (nedovoljnog dotoka krvi) i preležani srčani udar (infarkt miokarda).

Ehokardiografija, sa druge strane, prikazuje strukturu i mehaničku funkciju srca. Vidi se kako se srčane komore skupljaju, kako rade zalisci, da li su zidovi zadebljani i ima li tečnosti u srčanoj kesi (perikardu).

Ta dva pregleda se dopunjuju, a ne zamenjuju. Kada pacijent dođe sa lupanjem srca, najčešće se istog dana rade oba: EKG za ritam, eho za strukturu.

ParametarEKGEhokardiografija
Šta meriElektričnu aktivnostStrukturu i pumpnu funkciju
Trajanje30 sekundi20 do 30 minuta
Otkriva aritmijeDaIndirektno
Otkriva manu zaliskaNeDa
Meri ejekcionu (istisnu) frakcijuNeDa
Otkriva anginu pektorisIndirektno (ishemija)Ne direktno

Razlika između elektrokardiograma i ehokardiografije

Šta sve eho srca može da otkrije

Jedna jedina pretraga može da izmeri koliko dobro srce pumpa, da li su zalisci ispravni, ima li tečnosti oko srca i postoji li urođena mana. Upravo to radi ehokardiografija. Ovaj pregled meri ejekcionu frakciju leve komore (EF), debljinu srčanih zidova, dimenzije svih šupljina, rad sva četiri zaliska i sistolni pritisak u plućnoj arteriji.

Pregled otkriva i posledice dugogodišnje hipertenzije (visoki krvni pritisak), kao što su zadebljanje zidova leve komore (hipertrofija) i poremećaj opuštanja srca (dijastolna disfunkcija).

Dijagnostika srčane insuficijencije

Srčana insuficijencija (slabost srca) je stanje u kome srce ne pumpa dovoljno krvi za potrebe organizma. Ehokardiografija je ključni pregled za tu dijagnozu, jer direktno meri ejekcionu frakciju. Prema EF vrednosti razlikuju se tri kategorije, po smernicama Evropskog kardiološkog društva iz 2023. (McDonagh, EHJ 2023).

Srčana insuficijencija (slabost) sa očuvanom ejekcionom frakcijom (HFpEF) ima EF 50% ili više. Insuficijencija (slabost) sa blago smanjenom EF (HFmrEF) ima vrednosti od 41 do 49%. Insuficijencija sa smanjenom EF (HFrEF) ima EF 40% ili manje. Svaka kategorija zahteva drugačiji pristup lečenju.

U praksi, pacijent sa otežanim disanjem i otokom nogu kod koga eho pokaže EF od 35% ima jasnu dijagnozu srčane insuficijencije sa smanjenom ejekcionom frakcijom, pa se odmah počinje specifična terapija.

Bolesti zalistaka i urođene srčane mane

Ehokardiografija je najpouzdaniji metod za dijagnostiku bolesti srčanih zalistaka. Otkrivaju se suženja (stenoze) i popuštanja (regurgitacije) na sva četiri zaliska, uz preciznu procenu stepena težine. Prema smernicama iz 2025. (Praz, EHJ 2025), teška aortna stenoza se definiše kao najveća brzina protoka 4 m/s ili više, srednji gradijent 40 mmHg ili više i površina otvora zaliska (AVA) 1,0 cm² ili manje.

Kod urođenih srčanih mana, eho pouzdano otkriva defekt međupretkomorske pregrade (ASD), defekt međukomorske pregrade (VSD), otvoreni foramen ovale (PFO, patentni foramen ovale) i koarktaciju aorte (urođeno suženje aorte). Ove mane mogu biti otkrivene u detinjstvu, ali neki oblici, poput PFO, otkrivaju se tek u odraslom dobu, najčešće tokom dijagnostike u sklopu moždanog udara.

Posledice infarkta i plućna hipertenzija

Posle preležanog infarkta miokarda, ultrazvuk srca otkriva područja smanjene kontraktilnosti (hipokinezija), ožiljak na srčanom mišiću, aneurizmu (ispupčenje zida komore) i tromb (krvni ugrušak) u levoj komori. Ovi nalazi su presudni za dalju terapiju, jer prisustvo tromba zahteva antikoagulantnu terapiju.

Plućna hipertenzija (povišen pritisak u plućnim krvnim sudovima) procenjuje se merenjem sistolnog pritiska u plućnoj arteriji (sPAP). Normalna vrednost je ispod 35 mmHg. Povišen sPAP ukazuje na problem koji može biti posledica bolesti levog srca, bolesti pluća ili primarnog oštećenja plućnih krvnih sudova.

Šta ehokardiografija NE može da otkrije

Ovo je informacija koju retko čujete, a ključna je za vaše zdravlje. Standardni ultrazvuk srca ne otkriva direktno suženja koronarnih arterija niti anginu pektoris (bol u grudima izazvan nedovoljnim protokom krvi kroz srčane arterije). Ako imate bol u grudima pri naporu, transtorakalni pregled može biti potpuno normalan, a vi i dalje imate ozbiljnu koronarnu bolest.

Eho srca ima dva glavna ograničenja. Prvo, ne prikazuje koronarne arterije, pa se kod sumnje na koronarnu bolest koristi stres ehokardiografija, CT koronarografija ili invazivna koronarografija. Drugo, ne meri električnu provodljivost srca, za šta služe elektrokardiogram (EKG) i Holter monitoring.

Ultrazvuk srca ne otkriva ni male periferne plućne embolije (PE, zapušenje krvnog suda u plućima ugruškom). Zato je bitno razumeti da normalan nalaz eha ne isključuje sve bolesti srca.

Kada je ultrazvuk srca zaista potreban

Ehokardiografija nije preventivni pregled koji se radi bez razloga. U nastavku su najčešće kliničke situacije i tip eha koji se preporučuje.

Klinička situacijaPreporučeni tip eha
Šum na srcu (novonastao ili ranije poznat)Transtorakalni eho (TTE)
Bol u grudima pri naporuStres eho test
Otežano disanje, otok nogu, zamorTTE sa procenom EF i dijastole
Palpitacije sa sumnjom na strukturnu bolestTTE
Sinkopa (gubitak svesti)TTE, eventualno stres eho
Sumnja na endokarditis (infekcija zaliska)TTE, zatim transezofagealni eho (TEE)
Pre kardioverzije fibrilacije pretkomoraTEE (isključenje tromba u aurikuli)
Mladi pacijent posle moždanog udaraTTE sa bubble studijom (PFO)
Hipertenzija sa dugim trajanjemTTE (hipertrofija leve komore)

Indikacije za ehokardiografiju po kliničkoj situaciji

Preventivni eho srca: kome se preporučuje

Univerzalni skrining zdrave populacije ultrazvukom srca ne postoji kao preporuka. Ipak, postoje grupe kod kojih ehokardiografija ima jasnu preventivnu ulogu: mladi sportisti pre intenzivnog treninga i osobe sa naslednom sklonošću ka iznenadnoj srčanoj smrti, kardiomiopatiji ili Marfanovom sindromu.

Preventivni eho srca se preporučuje i pacijentima sa dugogodišnjom hipertenzijom, šećernom bolešću (dijabetesom), hroničnom bubrežnom bolešću i onima koji primaju kardiotoksičnu hemoterapiju (antraciklini, trastuzumab) ili su prošli zračenje grudnog koša. Kod njih strain imaging (merenje deformacije srčanog mišića) otkriva oštećenje pre nego što ejekciona frakcija padne ispod normalnih vrednosti.

Ehokardiografija u trudnoći

Transtorakalna ehokardiografija (TTE) je potpuno bezbedna za trudnice i može se raditi u svakom trimestru trudnoće. Kod trudnica sa poznatom srčanom bolešću, urođenom srčanom manom ili valvularnim oboljenjem, redovni ultrazvuk srca je obavezan deo praćenja tokom celokupne trudnoće.

Posebna varijanta je fetalna ehokardiografija, specijalizovani pregled srca bebe koji se radi između 18. i 24. nedelje trudnoće. Ovaj pregled preporučuju ginekolozi kada rutinski ginekološki ultrazvuk pokaže sumnju na anomaliju srca fetusa, kod trudnica sa šećernom bolešću tipa 1 ili 2, sa srčanim manama u porodici, kod uzimanja teratogenih lekova ili posle infekcije rubelom u trudnoći. Pregled traje 45 do 60 minuta i može da otkrije većinu kompleksnih urođenih mana, što omogućava pravovremeno planiranje porođaja.

Tipovi ehokardiografije — TTE, TEE, stres eho i 3D

Tipovi ehokardiografije: kompletan pregled svih metoda

Ne postoji samo jedan ultrazvuk srca, već više varijanti, od kojih svaka odgovara na drugačije pitanje. U praksi se koristi sedam glavnih varijanti, a izbor zavisi od kliničke situacije.

Transtorakalna ehokardiografija (TTE)

TTE (transtorakalna ehokardiografija) je najčešći oblik pregleda i ono što pacijent obično podrazumeva pod ultrazvukom srca. Pacijent se skida do pojasa i leže na levi bok sa levom rukom ispod glave kako bi se rebra razmakla. Lekar nanosi providni gel na sondu i postavlja je u nekoliko standardnih akustičkih prozora: parasternalni, apikalni, subkostalni i suprasternalni.

Tokom 20 do 30 minuta snimi se desetine projekcija, kolor doplerom se izmere brzine protoka i izračuna ejekciona frakcija. Pregled ne traži nikakvu pripremu: jedete, pijete i uzimate lekove kao i obično. Odmah po završetku dobijate izveštaj sa svim parametrima.

U praksi, TTE je prvi korak u dijagnostici gotovo svake srčane bolesti. Ako ovaj pregled pokaže da je potrebna dodatna analiza, lekar može preporučiti transezofagealni eho, stres eho ili neku drugu metodu.

Transezofagealna ehokardiografija (TEE)

TEE (transezofagealna ehokardiografija) radi se kada transtorakalni prozor nije dovoljan ili kada je potreban detaljniji prikaz struktura iza srca. Tanka sonda na savitljivoj cevi uvodi se kroz usta u jednjak. Odatle je srce udaljeno samo nekoliko milimetara, bez prepreke u vidu rebara i pluća, pa je slika znatno oštrija.

Glavne indikacije za TEE su sumnja na infektivni endokarditis (infekciju srčanog zaliska) sa pozitivnim hemokulturama, isključenje tromba u levoj aurikuli pre kardioverzije fibrilacije pretkomora, procena veštačkih zalistaka, sumnja na disekciju aorte (cepanje zida aorte) i detaljna procena pre reparacije mitralnog zaliska.

Priprema za TEE podrazumeva gladovanje 5 do 6 sati pre pregleda. Grlo se poprska lokalnim anestetikom, a najčešće se daje i kratka intravenska sedacija. Posle pregleda ne smete jesti dok osetljivost u grlu ne prođe (oko 2 sata) ni voziti 24 sata, zbog dejstva sedacije.

Koja je razlika između TTE i TEE pregleda

Pacijenti često pitaju zašto im je potreban TEE ako su već radili standardni ultrazvuk. Razlika je u pristupu. TTE (transtorakalni eho) snima kroz grudni koš, a TEE (transezofagealni eho) iz jednjaka, direktno iza srca. Zato TEE daje mnogo detaljniju sliku zadnjih struktura srca, naročito mitralnog zaliska, leve pretkomore i aorte.

Na primer, ako se posumnja na tromb u levoj aurikuli, TTE ga može propustiti jer je aurikula teško dostupna kroz grudni koš. TEE taj isti tromb vidi sa izuzetnom preciznošću. Zato se pre električne kardioverzije kod fibrilacije pretkomora uvek radi TEE.

TTE je bezbolan i ne traži pripremu, dok TEE traži gladovanje, sedaciju i kratak oporavak. U praksi se prvo radi TTE, a TEE samo kada TTE ne da dovoljno informacija ili je potrebna posebna procena.

Stres ehokardiografija: ergometrijska i farmakološka

Stres eho otkriva ono što mirovanje sakriva: koronarnu bolest i rezervu funkcije srca. Postoje dve varijante. U ergometrijskoj pacijent vozi sobni bicikl ili trči na traci dok se srce snima. Farmakološka koristi lek (dobutamin za simulaciju opterećenja, dipiridamol ili adenozin za procenu koronarne rezerve) kod pacijenata koji ne mogu fizički da se opterete.

Tokom testa se neprekidno snimaju elektrokardiogram (EKG), krvni pritisak i ehokardiografski snimci, pre, tokom i posle opterećenja. Lekar prati pojavu regionalnih poremećaja kontraktilnosti, što je siguran znak da neka koronarna arterija pri naporu ne može da isporuči dovoljno krvi.

Prema kliničkim podacima ACCF/ASE/AHA (J Am Coll Cardiol 2011), stres eho test ima senzitivnost od 80 do 85% za otkrivanje značajne koronarne bolesti. Mogući neželjeni efekti uključuju aritmije, mučninu i prolazni bol u grudima, zbog čega se test izvodi pod stalnim nadzorom sa mogućnošću momentalnog prekida.

Kontrastna i bubble ehokardiografija

Kontrastna ehokardiografija koristi mikrobalončiće gasa veličine crvenih krvnih zrnaca koji se ubrizgavaju u venu. Ovi balončići poboljšavaju vidljivost unutrašnjih granica leve komore kod pacijenata sa lošim akustičkim prozorom, što se dešava kod gojaznosti, emfizema pluća ili deformacije grudnog koša.

Bubble studija je posebna varijanta ovog pregleda. Fiziološki rastvor se energično promeša sa malo vazduha u dva šprica i ubrizgava u venu. Ako mikromehurići pređu iz desne u levu pretkomoru tokom Valsalva manevra (pokušaj izdisanja uz zatvorena usta), to znači da postoji otvoreni foramen ovale (PFO, patentni foramen ovale) ili defekt pregrade između pretkomora (ASD).

Ovo je ključni test kod mladih pacijenata sa kriptogenim moždanim udarom, gde standardni testovi ne otkrivaju uzrok. Otkrivanje PFO može promeniti terapijski pristup i značajno smanjiti rizik od ponovnog moždanog udara.

3D ehokardiografija i strain imaging (GLS)

Trodimenzionalna ehokardiografija danas je standard za procenu mogućnosti reparacije srčanih zalistaka. Prema smernicama iz 2025. godine (Praz, EHJ 2025), 3D transezofagealna ehokardiografija (TEE) je preferentna metoda za procenu aortnog, mitralnog i trikuspidnog zaliska pre operacije ili intervencije.

Strain imaging (speckle tracking) meri stvarnu deformaciju srčanog mišića tokom svakog otkucaja. Jednostavno rečeno, globalni longitudinalni strain (GLS) pokazuje koliko se srčani mišić zaista skraćuje pri kontrakciji. Normalna vrednost GLS-a je minus 18% ili više u apsolutnoj vrednosti (negativnije je bolje).

GLS otkriva oštećenje miokarda i kada je ejekciona frakcija još uvek normalna. To ga čini posebno vrednim u dva područja: praćenje pacijenata na kardiotoksičnoj hemoterapiji u kardio-onkologiji i rana dijagnostika kardiomiopatija. Studije pokazuju da GLS ima veću prognostičku vrednost od ejekcione frakcije kod kardiomiopatija i srčane insuficijencije.

Priprema za pregled, trajanje i kako izgleda izveštaj

Praktične informacije o pripremi i trajanju pregleda pacijenti najčešće traže pre zakazanog termina. Priprema zavisi od tipa ehokardiografije, pa je u nastavku objašnjena za svaki posebno.

Priprema za eho srca po tipu pregleda

Kod standardnog transtorakalnog eha (TTE) nema nikakvih ograničenja. Jedete, pijete i uzimate redovnu terapiju kao i svakog dana. TEE i stres eho zahtevaju specifične mere koje su opisane u tabeli ispod.

Tip pregledaHrana i pićeLekoviPosle pregleda
TTEBez ograničenjaUzeti redovnu terapijuBez ograničenja
TEEGladovanje 5 do 6 satiKonsultovati lekaraNe jesti 2 sata, ne voziti 24 sata
Stres eho (fizički)Lagan obrok 2 sata prePauza beta-blokera 24 do 48 sati (po dogovoru)Bez ograničenja
Stres eho (dobutamin)Gladovanje 3 sataPauza beta-blokeraOdmor 30 minuta
Bubble studijaBez ograničenjaRedovna terapijaBez ograničenja

Priprema za ehokardiografiju po tipu pregleda

Koliko traje ultrazvuk srca

Transtorakalna ehokardiografija (TTE) traje 20 do 30 minuta. Transezofagealna ehokardiografija (TEE) traje oko 20 do 30 minuta uz dodatnih 30 do 60 minuta za pripremu i oporavak od sedacije. Stres eho test ukupno traje 45 do 60 minuta, uključujući vreme zagrevanja, opterećenja i oporavka.

Fetalna ehokardiografija je najduži pregled i traje 45 do 60 minuta jer zahteva detaljnu procenu svih struktura srca bebe u razvoju.

Šta sadrži izveštaj ehokardiografije

Izveštaj ehokardiografije sadrži numeričke vrednosti i opisni nalaz. U delu sa brojevima nalaze se dimenzije srčanih šupljina (LVEDD, LVESD, LA, RV), debljine zidova (IVS, PW), volumeni komora, ejekciona frakcija, brzine protoka kroz zaliske sa gradijentima i procenom stepena regurgitacije.

Opisni deo sadrži procenu globalnog i regionalnog pokretanja zidova, stanje perikarda (srčane kese) i eventualnu procenu pritiska u plućnoj arteriji. Na kraju izveštaja, lekar daje zaključak sa najvažnijim nalazima i eventualnom preporukom za dalju dijagnostiku.

Tumačenje nalaza eho srca: ključni parametri

Kada dobijete nalaz ehokardiografije, prvi pogled na brojeve može delovati zbunjujuće. U nastavku je objašnjeno šta svaki parametar znači i koje su normalne vrednosti.

Ejekciona frakcija (EF): normalne vrednosti

Ejekciona frakcija (EF) je procenat krvi koji leva komora izbaci pri svakom otkucaju. Normalna vrednost je 50% ili više. EF od 41 do 49% označava blago smanjenu funkciju (HFmrEF). EF od 40% ili manje označava značajno smanjenu pumpnu funkciju (HFrEF).

Konkretno: ako vaš nalaz kaže EF 45%, to spada u kategoriju blago smanjene ejekcione frakcije prema smernicama Evropskog kardiološkog društva iz 2023. godine (McDonagh, EHJ 2023). To znači da srce pumpa ispod normalnog opsega, ali još uvek ne dramatično smanjeno. Potrebna je dodatna evaluacija (BNP, marker srčanog opterećenja, i utvrđivanje uzroka) i razmatranje započinjanja terapije za srčanu insuficijenciju.

Ove informacije nisu zamena za konsultaciju sa vašim kardiologom. Doza i izbor leka zavise od individualnih faktora.

Dimenzije šupljina i debljina zidova srca

LVEDD (dijastolni dijametar leve komore) pokazuje koliko je leva komora široka u opuštenom stanju. Normalne vrednosti su do 58 mm kod muškaraca i do 52 mm kod žena. Povećan LVEDD ukazuje na dilataciju (proširenje) leve komore, što se viđa kod dilatativne kardiomiopatije ili dugotrajne značajne regurgitacije zaliska.

IVS (interventrikularni septum) i PW (zadnji zid) mere debljinu srčanih zidova. Normalna vrednost je do 11 mm. Vrednosti iznad toga označavaju hipertrofiju (zadebljanje), najčešće kao posledicu dugogodišnje hipertenzije. LA (leva pretkomora) normalno ima prečnik do 40 mm i volumen indeksiran na telesnu površinu do 34 mL/m².

Parametri zalistaka i plućni pritisak

Kod procene zalistaka, izveštaj sadrži maksimalnu brzinu protoka, srednji gradijent i površinu otvora zaliska. Za aortnu stenozu, prema smernicama iz 2025. godine, teška stenoza se definiše kao maksimalna brzina 4 m/s ili više, srednji gradijent 40 mmHg ili više i AVA (površina otvora zaliska) 1,0 cm² ili manje.

TAPSE (Tricuspid Annular Plane Systolic Excursion) meri funkciju desne komore. Normalna vrednost je 17 mm ili više. Sistolni pritisak u plućnoj arteriji (sPAP) normalno iznosi ispod 35 mmHg. Povišene vrednosti sPAP ukazuju na plućnu hipertenziju i zahtevaju dalju obradu.

Šta je GLS (globalni longitudinalni strain)

GLS (globalni longitudinalni strain) je relativno nov parametar koji meri koliko se srčani mišić zaista skraćuje pri svakoj kontrakciji. Normalna vrednost je minus 18% ili negativnija (na primer, minus 20% ili minus 22% su dobre vrednosti). Što je broj više negativan, to se srce bolje kontrahuje.

GLS je posebno koristan u dva klinička scenarija. Kod pacijenata na hemoterapiji, pad GLS-a za više od 15% u odnosu na bazičnu vrednost ukazuje na rano oštećenje srca lekom, čak i kada je ejekciona frakcija još uvek normalna. Kod pacijenata sa kardiomiopatijama, GLS pruža precizniju procenu funkcije srca od ejekcione frakcije.

Konkretno: ako je vaš GLS minus 15%, to ukazuje na smanjenu deformaciju srčanog mišića i zahteva dodatnu evaluaciju, čak i ako vam je ejekciona frakcija 55% (formalno normalna).

Bezbednost ehokardiografije — bez zračenja i bez igala

Bezbednost ultrazvuka srca i mogući rizici

Transtorakalna ehokardiografija (TTE) je apsolutno bezbedna: bez zračenja, bez kontrasta, bez igala. Možete je raditi koliko god puta je potrebno, uključujući trudnoću i rano detinjstvo.

TEE (transezofagealni eho) nosi malu šansu (manju od 1 na 1000 pregleda) za povredu jednjaka, krvarenje ili reakciju na sedaciju. Lekar uvek procenjuje odnos koristi i rizika pre nego što preporuči TEE.

Stres ehokardiografija nosi rizik aritmija ili izazvane ishemije (manje od 1 na 1000 pregleda), zbog čega se izvodi pod stalnim EKG praćenjem uz mogućnost momentalnog prekida testa. Kontrastna sredstva (mikrobalončići) imaju rizik alergijske reakcije manji od 1 na 10 000 primena.

Koliko često ponavljati eho srca i dalja dijagnostika

Učestalost kontrolnih pregleda zavisi od težine bolesti. U nastavku su preporučeni intervali i situacije u kojima ultrazvuk srca nije dovoljan, pa su potrebne dodatne metode.

Učestalost kontrolnih pregleda po dijagnozi

Prema kriterijumima i smernicama Evropskog kardiološkog društva, intervali ponavljanja ehokardiografije su sledeći. Normalan nalaz bez simptoma ne zahteva rutinsko ponavljanje. Blaga aortna ili mitralna stenoza kontroliše se na 3 do 5 godina.

Umerena valvularna bolest zahteva kontrolu na 1 do 2 godine. Teška asimptomatska valvularna bolest kontroliše se na 6 do 12 meseci jer je praćenje ključno za pravovremeno donošenje odluke o operaciji.

Stabilna srčana insuficijencija zahteva kontrolu na 12 meseci, ili ranije ako se stanje promeni (novi simptomi, pogoršanje otežanog disanja ili otoka). Kod kardiotoksične hemoterapije eho srca se radi pre početka lečenja, tokom terapije i 6 do 12 meseci posle završetka.

Kada je potrebna kardio-MR ili koronarografija

Kada ehokardiografija ostavi pitanja bez odgovora, koriste se dopunske metode. Kardiomagnetna rezonanca (CMR, magnetna rezonanca srca) je metoda izbora kod neadekvatnog akustičkog prozora, sumnje na miokarditis (zapaljenje srčanog mišića) ili infiltrativne bolesti, poput amiloidoze ili sarkoidoze.

CT koronarografija neinvazivno isključuje koronarnu bolest i posebno je korisna kod pacijenata sa niskim do srednjim rizikom i bolom u grudima. Invazivna koronarografija i kateterizacija desnog srca ostaju najpouzdaniji metod za određene indikacije: potvrdu koronarne bolesti pre intervencije i direktno merenje pritisaka u srčanim šupljinama.

Ove informacije nisu zamena za konsultaciju sa vašim kardiologom. Odluku o daljem dijagnostičkom koraku donosi vaš lekar na osnovu kompletnog kliničkog stanja.

Kada se javiti kardiologu

  • Ako osećate otežano disanje pri blagom naporu ili u mirovanju

    Zakažite pregled kod kardiologa sa transtorakalnom ehokardiografijom u narednih 7 dana.

  • Ako imate bol u grudima pri fizičkom naporu koji prolazi u mirovanju

    Potreban vam je stres eho test. Javite se kardiologu radi procene.

  • Ako vam je lekar čuo šum na srcu koji ranije nije bio prisutan

    Transtorakalni eho srca je potreban da bi se utvrdilo stanje zalistaka.

  • Ako imate otoke nogu, naročito uveče, uz zamor i lupanje srca

    Ovo mogu biti znaci srčane insuficijencije. Eho srca meri pumpnu funkciju.

  • Ako ste preležali moždani udar bez jasnog uzroka i mlađi ste od 60 godina

    Potreban je TTE sa bubble studijom radi isključenja otvorenog foramen ovale (PFO).

  • Ako ste na hemoterapiji ili ste završili kardiotoksično lečenje

    Kontrolni eho srca sa strain imaging-om (GLS) je obavezan deo praćenja.

m. Često postavljana pitanja

Pitanja pacijenata.

Transtorakalni eho (TTE) ne koristi jonizujuće zračenje i potpuno je bezbedan. Može se ponavljati neograničeno često, čak i u trudnoći i kod novorođenčadi. Jedino što ćete osetiti je blagi pritisak sonde i hladnoća gela. TEE i stres eho nose minimalne rizike (manje od 1 na 1000) o kojima vas lekar uvek obaveštava pre pregleda.
Pre standardnog TTE pregleda nema nikakvih ograničenja: jedete, pijete i uzimate lekove kao i obično. Pre TEE je potrebno gladovanje 5 do 6 sati zbog uvođenja sonde u jednjak. Pre stres eho testa preporučuje se lagan obrok najmanje 2 sata ranije i izbegavanje kafe i pušenja toga dana.
Standardni transtorakalni pregled traje 20 do 30 minuta i potpuno je bezbolan. TEE traje slično, ali zahteva pripremu i oporavak ukupno 1 do 2 sata. Stres eho test traje 45 do 60 minuta i podrazumeva fizički napor ili infuziju leka koji ubrzava srce.
Eho otkriva posledice preležanog infarkta: područja smanjene kontraktilnosti, ožiljak, aneurizmu i tromb u levoj komori. Tokom akutnog infarkta pomaže u potvrdi dijagnoze i proceni komplikacija. Međutim, eho ne prikazuje direktno suženje koronarnih arterija. Za to služe stres eho, CT koronarografija ili invazivna koronarografija.
Kod pacijenata sa otežanim akustičkim prozorom (gojaznost, hronična opstruktivna bolest pluća, deformacija grudnog koša) standardni eho ponekad ne daje dovoljno jasne slike. U tim slučajevima koristi se kontrastna ehokardiografija sa mikrobalončićima, koja poboljšava vidljivost, ili se preporučuje TEE, odnosno kardiomagnetna rezonanca (CMR).
EF od 45% spada u kategoriju blago smanjene ejekcione frakcije (HFmrEF) prema smernicama Evropskog kardiološkog društva. To znači da srce pumpa ispod normalnog opsega, ali ne dramatično smanjeno. Potrebna je dodatna evaluacija i započinjanje terapije po protokolu za srčanu insuficijenciju. Obavezno se konsultujte sa svojim kardiologom.
Eho srca je neinvazivni ultrazvučni pregled koji prikazuje strukturu i funkciju srca. Koronarografija je invazivna metoda u kojoj se preko arterije uvodi kateter do srca i ubrizgava kontrast koji prikazuje koronarne arterije pod rendgenom. Eho je prvi korak, a koronarografija se radi tek po jasnoj indikaciji.
Deca rutinski ne rade eho osim po jasnoj indikaciji: šum, sumnja na manu ili porodična anamneza iznenadne srčane smrti. Sportisti koji se profesionalno bave intenzivnim sportom treba da urade bazičnu ehokardiografiju kao deo sistematskog pregleda, radi isključenja hipertrofične kardiomiopatije i drugih naslednih bolesti.
Upozorenje: Ovaj tekst je edukativnog karaktera i ne predstavlja medicinski savet niti zamenjuje pregled kod lekara. Za tumačenje nalaza, postavljanje dijagnoze ili donošenje terapijskih odluka obratite se svom kardiologu. Ako imate akutne simptome (bol u grudima, gušenje, gubitak svesti), pozovite hitnu pomoć na broj 194.
  1. Praz F, Borger MA, Lanz J, et al. 2025 ESC/EACTS Guidelines for the management of valvular heart disease. Eur Heart J. 2025;46(44):4635–4720. doi.org/10.1093/eurheartj/ehaf194 [pristupljeno maj 2026].
  2. McDonagh TA, Metra M, Adamo M, et al. 2023 Focused Update of the 2021 ESC Guidelines for the diagnosis and treatment of acute and chronic heart failure. Eur Heart J. 2023;44(37):3627–3639. doi.org/10.1093/eurheartj/ehad195 [pristupljeno maj 2026].
  3. Heidenreich PA, Bozkurt B, Aguilar D, et al. 2022 AHA/ACC/HFSA Guideline for the Management of Heart Failure. Circulation. 2022;145:e895–e1032. doi.org/10.1161/CIR.0000000000001063 [pristupljeno maj 2026].
  4. ACCF/ASE/AHA/ASNC/HFSA/HRS/SCAI/SCCM/SCCT/SCMR. Appropriate Use Criteria for Echocardiography. J Am Coll Cardiol. 2011;57(9):1126–1166. acc.org [pristupljeno maj 2026].
  5. Lang RM, Badano LP, Tsang W, et al. EAE/ASE recommendations for image acquisition and display using three-dimensional echocardiography. Eur Heart J Cardiovasc Imaging. 2012;13(1):1–46. pubmed.ncbi.nlm.nih.gov [pristupljeno maj 2026].
  6. NHS UK. Echocardiogram — patient information. London, UK 2024. nhs.uk [pristupljeno maj 2026].
  7. Mayo Clinic. Echocardiogram. Rochester, MN 2024. mayoclinic.org [pristupljeno maj 2026].
  8. Cleveland Clinic. Echocardiogram: types and what to expect. Cleveland, OH 2024. my.clevelandclinic.org [pristupljeno maj 2026].
  9. British Heart Foundation. Echocardiogram — your guide. London, UK 2024. bhf.org.uk [pristupljeno maj 2026].
  10. American Heart Association. Echocardiogram (Echo). Dallas, TX 2024. heart.org [pristupljeno maj 2026].
  11. European Society of Cardiology. Valvular Heart Disease Guidelines. Sophia Antipolis: ESC 2024. escardio.org/Guidelines [pristupljeno maj 2026].
Povezani tekstovi

Podelite

dr Marko Vuleta

Stručna redakcija

dr Marko Vuleta, kardiolog

Poslednja revizija: 19. maj 2026.